Maslina je neobrana
09.01.2008., srijeda
pozdrav
|
Poštovani čitači mog bloga, službeno vam objavljujem da mi se neda više pisat priče. Nadam se da ćete mi oprostiti jer stvarno više nemam inspiracije. MOžda jednom završim PEPEpljugu ali to će svakako biti usmenim putem. pozz |
06.12.2007., četvrtak
PEPEpljuga
|
Dvije Stklje Krenuvši na put ka Dalekom Istoku Pljugina je družina morala proći kroz mračnu Srbiju (Četnikiju). Nisu imali problema sve dok nisu stigli u Kragujevac, gradić u kojem je prevladavala pijana Srbadija. Iako je družina cijelim putem kroz Četnikiju slušala narodnjake kako bi se uklopila u tu neciviliziranu sredinu, to im u Kragujevcu nije pomoglo. Svatko tko nije smrdio po alkoholu bio je previše sumnjiv. Lokalna ih je banda pretukla i ostavila nekoliko kilometara iza Četnikijske granice. Pošto družina nije imala morfija da si ublaži bolove, napušili su se od ono malo trave što su je ponijeli sa sobom. Sila ih je tjerala dalje, pa su unatoč bolovima nastavili put. Tih je dana bila velika hladnoća u onom kraju, padao je gust snijeg i puhao snažan vjetar, kao da su se i Nebo i Zemlja urotili protiv njih. Unatoč svemu družina predvođena karizmatičnim Pepeom nastavila je svoj put. Prešavši granicu Europe, veliki Ural, stigli su u zemlju Boratha.  Kada su mislili da su pri kraju svoga putovanja kroz Borathovu zemlju, život su im zagorčale dvije Stklje. Prva je bila Mrtina, plavuša u duši, smeđe kose, usana kao u medvjeda kad je gladan i traži svoj plijen, široka stasa i uvijek željna češkanja, bila je najveća prijetnja pljuginoj družini. Druga se zvala samo St. Imala je čudne noge, kao da joj koljeno udara o koljeno dok hoda, dobra u duši ali je pala pod utjecaj Mrtine koja je zloćudno tjera da je stalno češka. Stklje su okupljale ozloglašenu terorističku bandu koja je djelovala na području Bliskog Istoka. Nenaoružana pljugina družina nije imala izbora nego predati se u ruke terorista. Mjesec dana je družini trebalo da shvate da su Stklje povezane sa nestankom pljuge u Grobničkom kraju. Naime, Mrtina je imala momka koji ju je ostavio zbog pljuge.Tada se odlučila osvetiti. Sedam je godina sa svojom družinom stvarala otrovno gnojivo (primitivnim putem) s kojim je jedne kišne noći pognojila cijelo polje(saznajemo iz arhivskih snimaka o akcijama Stkljine bande). p.s. Kako mi se više neda pisati, odlučio sam vas još malo držati u neizvjesnosti! p.s.s. Kako se družina izvukla iz tamnice i vratila pljugu na Grobnik pogledajte u sljedećem nastavku pod nazivom ''Povratak pljuge'' |
24.11.2007., subota
Jednostavne i lake pare
|
sve ča vas treba zanimat o ovom vam je u mom boxu. ako neki od vas misle da je šala probajte na mjesec dana koristit program i kad dobijete ček onda mi se javite. Za instant logiranje odite na slijedeći link http://www.cashfiesta.com/php/join.php?ref=pusivelo |
05.11.2007., ponedjeljak
PEPEpljuga
|
Pljugina družina Svima je poznato Grobničko polje na kojem je bila velika bitka između Hrvata i Tatara. Ali malo je poznato ono što je na grobovima  Tatara poniknulo. Ovo je priča koja će nam odgonetnuti kakvo je to čudnovato cvijeće koje raste na poganskim grobovima.Bilo je to godine Gospodnje hiljadu devetsto devedesete kada se rodio Josip, samozvani ''PEPE''. Odrastao je u siromašnoj obitelji koja se nakon nekog vremena preselila na Grobinštinu i tamo započela svoj novi život. Do tada smireni i ponizni Pepe upao je u krug Grobničkih mladića koji ga uvode u mračnu stranu Hrvatske. Tu su bili: Marin, Reky, Grga, Markić, Antoč, Pina te dva odmetnuta Slavonca Matija i Ivan. Oni su ga uputili u drevnu bitku Hrvata i Tatara koji su Grobinštini ostavili veliko kulturno naslijeđe. Upravo na grobovima Tatara poniklo je cvijeće čijim su konzumiranjem Grobničani mogli doseći nebeske visine. Taj su proizvod Grobničani htjeli ponuditi širem tržištu i tako ostvariti profit ali u posljednjih nekoliko godina, količina tog bilja naglo se smanjila i prijetila je opasnost od potpunog istrebljenja. Dogodi li se to, Grobnik više nikada neće biti isti. Shvativši ozbiljnost situacije Pepe je morao nešto poduzeti. Mnoge je noći i dane provodio razmišljajući što i kako učiniti. Mislio je, mislio i mislio i na kraju nije smislio ali se ipak sjetio potražiti pomoć od Anke Partizanke koja je bila proročica. Koristila se vrlo čudnovatom metodom prorokovanja iz podpazušnih dlaka. Otišao je po pomoć prvog sunčanog jutra. Čitajući iz podpazušnih dlaka, Anka Partizanka je začepljenog nosa prorokovala da će se Pepe ludo zaljubiti i nagradi svojoj po ljubljenoj svojoj dati ime i da je on taj koji će otići u daleku zemlju u potrazi za skrivenim blagom. Smušeno otišavši ugledao je Maricu i na prvi pogled se ludo zaljubio. Kako bi je zaveo odlučio je otpjevati joj pjesmu koju mu je oduvijek bila najdraža. Okupio je svoju družinu i uvečer joj pod prozorom zapjevao: ''Ti za me si bila ka rosa na cviću... DA TE MOGU PISMON ZVATI.........'' Marici su koljena klecala ali su bome i veseloj družini kada je odjednom doletila sa balkona hladna voda koju je lansirala razljućena Maričina majka. Hladne glave vesela je družina odlučila otići u potragu za PEPEpljugom budući da je od Pepea krenula inicijativa. Čudnovate zgode na putu Pljugine družine pogledajte u sljedećem nastavku. |
06.10.2007., subota
Ivica, Marica i odaja strasti
|
Nastavak priče Kako bi spriječio da PINA dođe u posjed naprocjenjivog filma, Fuxy je odlučio pokušati pregovarati sa Bibi. Odlučio je to učiniti sljedećeg jutra. Kada je osvanulo jutro, uzeo je 2 L maslinovog ulja i krenuo ka Bibi. Htio je pokucati na vrata ali kad za divno čudo vrata su već bila otvorena. Bibi je spremno čekala da Fuxy ponudi ono što je mislio ponuditi. "Dugo se nismo vidjeli" rekao je. Odmah se Bibi bacila na posao upitavši: "Što nudiš?". "Dvije litre lunjskog maslinovog ulja. Takva ponuda se ne odbija!" ponudio je Fuxy. Lagano se nasmiješila pa odgovorila:"Ti znaš što ja nikad ne odbijam, a to pak nisi ponudio!" Fuxy se sav jadan zbunio. Bibi je uvijek imala neke nemoralne ponude i znala je da to Fuxy nikada ne bi ponudio njoj ali sada je to ipak očekivala ili valjda priželjkivala. Bibi je bila spremna za akciju, a Fuxy nije znao kako da se izvuče, pa je rekao ono što se prvo sjetio:"Uneredio sam se!" i pobjegao u šumu bez maslinovog ulja. Plan A je propao, nije se nagodio sa Bibi i ostao je bez maslinovog ulja. To je bio najgori mogući ishod.Ostao je još samo plan B. Ivica je sada morao napraviti svoj dio posla. Otišao je u Albaniju, preciznije u Tiranu, gdje je bilo sjedište najveće svjetske porno korporacije. Imao je zakazan sastanak u 18:30. Na njegovu nesreću Bibi je imala zakazan sastanak u 17:30, dakle PINA je već imala snimku koju je priželjkivala cijela Albanija ali i ostatak svijeta. Ušao je ured glavnog urednika i ugledao Elićku. Iznenađen, upitao je:"Elićka, što radiš ovdje?". Mirno je odgovorila:"Boh, ja sam glavna urednica ove korporacije." Ivica je odmah krenuo na stvar. Pregovarali su preko dva sata i dogovorili. Ako ne objave taj film, Ivica mora odraditi 48 h humanitarnog rada u Elićkinom krevetu. Zvučalo je pošteno, samo Marica nije smjela saznati za to. Ali Bibi je presluškivala pregovore i sinula joj je ideja  Ucjenit će Ivicu na 100 000 $ ili 1h dnevno humanitarnog rada u njenom krevetu ako ne želi da Marica sazna za ove pregovore. Sačekala je Ivicu ispred ureda i ucjenila ga onim što je gore navedeno i dala mu rok od 48h da odluči. Ivica je bio u nedoumici, nipošto nije htio provesti jedan sat dnevno u Bibinom krevetu.Na ulici je čuo da u Tirani živi neki prof. Baltazar i da bi mu on mogao pomoći. Budući da je prof. Baltazar već bio pred smrt odlučio je pomoći Ivici besplatno. Uz kavu Ivica je profesoru ispričao njegovu zamršenu priču. Baltazar je mislio, mislio, mislio i konačno smislio. Pošto mu nije mogao dati 100 000 $ napravio je Ivici napitak sa čudvovatim moćima. Naime, svaki put kad Ivica pucne prstima strojnica će mu narassti za još jedan metar, a svaki put kad lupi nogama o pod smanjit će se za još jedan metar. To je bila briljantna ideja. Ivica je sada nakon odrađenih 48h humanitarnog rada u Elićkinom krevetu mogao iz kućnog WC-a otići u Bibin krevet na 1h vremena bez da tamo bude u potpunosti prisutan. Tako su Ivica i Marica živjeli dugo i sretno iako se Marica čudila što to Ivica čini 1h u WC-u. p.s. sve sličnosti sa stvarnim likovima i događajima su apsolutno slučajne!  |
21.09.2007., petak
Ivica, Marica i odaja strasti
|
Priča kaže sledeće: U malenom selu, kraj Rijeke, živjela je djevojka po imenu Marica. Ta je sretnica bila sretno zaljubljena u kršnog momka iz Dražica  kojemu je ime bilo ni manje ni više nego Ivan ali su ga svi od milja zvali Ivica. Jednog su se dana šetali kraj duboke rijeke Riječine. I tako u jednom ugodnom razgovoru kroz šetnju, Ivica je ugledao nekoga kako im se skriva. Upitao je Maricu da li je i ona vidjela nekog, kako se skriva iza grma. Marica je rekla da nije. Ali Ivica je bio uporan i inzistirao je da pogledaju tko im se to skriva. Ubrzo su je ugledali nekoliko desetaka metara dalje. Nastavili su tražiti dok nisu ugledali maleni kućerak. Pokucali su na vrata, kad li ono otvori ni manje ni više nego Bibi.Bibi je bila od davnina poznata kao stara perverznjakuša ali Ivica i Marica nisu znali za to. Bibi ih je ugodno primila i ponudila ih čajem od marice (trave). Čudivši se aromatskim sastojcima čaja Ivica i Marica nisu ni primjetili da su sve opušteniji. Ubrzo su Ivica i Marica počeli raditi ono što pri zdravoj pameti nikako ne bi napravili.  Bibi je organizirala predigru i nakon kratkog vremena Ivica i Marica našli su se u ljubavnom zagrljaju u nekoj odaji, ODAJI STRASTI! Bibi je sve snimala kamerom, sve do najmanjeg detalja. Bio je to kvalitetan dokumentarac kakav se mogao pronaći samo u 18+ dućanima. Bio je to film koji bi svatko poželio u svojoj kolekciji dokumentarnih filmova. Napokon se otrjeznivši našli su se kraj Riječine, upravo tamo gdje su ugledali nekog skrivenog promatrača. Nakon kratke rekonstrukcije događaja shvatili su da je skriveni promatrač bio Bibi i da je sve to bio dio kobnog Bibinog plana. Za pomoć su se obratili svom prijatelju Fuxu. Fuxy je bio pametan čovjek koji uglavnom sve znao. Ivica i Marica uvijek su njega pitali za savjet o nekom ljubavnom problemu. Čuvši što se dogodilo, shvatio je da to ne može biti šala. Bibi je već bila poznata po takvim slučajevima, jedan od takvih slučajeva bili su Hrgusarević i Snjeguljica ( zbog tog je slučaja Pineda prekinuo sa Snjeguljicom pa je otišao u rat i izgubio glavu. To je prava istina o Snjeguljici ako se sjećate iz prošle priče). Fuxy nipošto nije htio da se to ponovno dogodi. Znao je da će Bibi prodati taj neprocjenjivi dokumentarac PINA-i (Porno INdustrijA), koja je djelovala širom svijeta. Kako bi to spriječio Fuxy je morao spriječiti da PINA dođe u posjet tog neprocjenjivog blaga. Ali kako? To saznajte u sljedećoj epizodi! |
05.09.2007., srijeda
Snjeguljica i 7 Hercegovaca
|
2. dio Prevalivši toliki put stigla je u Podhum. Pronašavši malenu kućicu u kojoj su živjeli njezini Hercegovci, lagano je pokucala na vrata. Vrata je otvorio On, njezina prva ljubav, bio je to Pineda!  Bio je On kršan momak, za glavu veći od Nje, zajedno su izgledali kao Ljepotica i Zvijer. Za stolom su sjedili ostali, bili su to redom: Reky, Antoč, Hrgusarević, Davorko, Fuxy i Spasoje.Svi odreda bili su kršni momci i svi spremni da pomognu Snjeguljici pa makar pod cijenu vlastite glave. Fuxy je pripremio za večeru prepunjene zubace zalivene domaćim maslinovim uljem. Kada su se svi skupa pošteno najeli i zalili sve to dobrom kapljicom vina  , Snjeguljica je ispričala priču o njezinoj pokvarenoj maćehi, Fuadi, koja je ubila njenog oca i brata.Ali, Fuada je svojim nosom, idealnim za skijaške skokove, ubrzo nanjušila Snjeguljicu i iskovala plan kako da joj zagorča život tj. da joj oduzme život. Poznavala je staru vračaru u tom kraju, zvala se Elićka. Za sitne pare napravila je za Fuadu otrovno maslinovo ulje. Tako je jednog jutra dok su 7 Hercegovaca i Snjeguljica još spavali, ušuljala se u kuhinju i zamijenila boce maslinovog ulja  . Srećom Fuxy koji se dobro razumije u maslinova ulja odmah je po mirisu shvatio da nešto ne štima. Dao je svom psu, Oliu, da proba maslinovo ulje i pas je odmah dobio proljev. 3 dana ga je držala neizdrživa sračka da bi na koncu izdahnuo. Vidjevši to Snjeguljica je shvatila da ju je Fuada pronašla. Znala je da će ponovno pokušati da je ubije. Ubrzo je Snjeguljici bio rođendan i Pineda se sjetio da bi Snjeguljici Mogao kupiti neke tange. Za tu je zamisao saznala i Fuada, te je odmah zatražila od Elićke da joj napravi neke opasno dobre tange koje bi bile toliko opasno dobre da kad bi ih Snjeguljica navukla svi koji je vide polugolu odmah pali mrtvi. Fuada ih je spremila u neku košaru i zamaskiravši se u nekakvu cigančicu otišla prodati tange Pinedi. Pokucala je na vrata i otvorio je baš Pineda. Predstavila se kao prodavačica donjeg rublja i da bi rado pokazala neke tange koje bi baš mogao kupiti svojoj dragoj za poklon. Vidjevši tange koje je napravila Elićka odlučio ih je kupiti Snjeguljici za rođendanski poklon. Kada je osvanuo taj dan Pineda je uručio poklon Snjeguljici i rekao: ''Rado bih te vidio u tome večeras!'' Snjeguljica je otišla u kupaonicu obući tange tek toliko da vidi kako joj stoje, međutim u kupaonici je stajalo ogledalo i Snjeguljica je vidjevši svoj odraz u ogledalu mrtva pala na pod. Vidjevši da se nešto čudno događa Antoč je otišao u kupaonicu i vidjevši polugolu Snjeguljicu s ubojitim tangama na sebi mrtav pao na pod. Ali zlo se Zlima vraća! Znatiželjna Fuada otišla je provjeriti kako je Snjeguljica i kroz otvoren kupaonski prozorčić zavirila i vidjela mrtvu polugolu Snjeguljicu u ubojitim tangama te je mrtva pala na pod. Ostali Hercegovci morali su čekati noć da skinu tangice Snjeguljici i dostojno pokopaju Nju i Antoča. Ali gle čuda, čim su Snjeguljici skinuli tange ona je oživjela, ali je i dalje bila vrlo slaba, pa je Fuxy na brzinu skuhao jednu juhicu na bazi maslinovog ulja i Snjeguljica je bila kao nova. I živjeli su dugo i sretno! p.s. Pineda i Snjeguljica nisu se oženili jer je Njemu stigao poziv za u vojsku te je na ratištu izgubio život p.s.s. Hrgusarević je iskoristio priliku pa je oženio Snjeguljicu. p.s.s.s. Reky, Fuxy, Davorko i Spasoje pojavili su se u nekoj drugoj priči ali o  tome ćemo drugi put! |
29.08.2007., srijeda
Snjeguljica i 7 Hercegovaca
|
1. dio Nekada davno, još za vrijeme domovinskog rata, u zemlji zvanoj Hercegovina, živjela je djevojka po imenu Snjeguljica  . Pošto joj je stara umrla još za vrijeme Juge, njezin otac oženio se srbijankom po imenu Fuada .Fuada je bila najljepša žena na svijetu upravo zato jer je svaku ženu koja je bila ljepša od nje ubila na najokrutnije načine. Po tom je zadatku stigla i u Hercegovinu. Htjela je ubiti Snjeguljicu, samo zato jer je bila ljepša od nje! Znala je da joj Snjeguljičin otac, harambaša Sokolović, to neće dozvoliti pa je odlučila najprije ubiti njega. Bilo je to u noći punog mjeseca, odvukla ga je u krevet i nakon burnih 5 minuta, harambaša Sokolović je premoren pao na pod, a dalje je sve bila čista klasika. Kada se rješila harambaše Sokolovića krenula je dalje. Bio je to njezin brat Tifa. On je živio na seoskoj farmi pokraj Mostara u selu Radovanovci. Ponovno je izabral noć punog mjeseca da krene u akciju. Dok je Tifa mirno spavao u krevetu sa svojom voljenom ženicom i devetero djece ona je samozatajno uzela nož u svoje prljave ruke i odsjekla Tifi najosjetljiviji dio tijela (da budem pristojan). Tifa nije mogao izdržati takvu sramotu pa je odlučio okončati svoj život bacivši se s Mostarskog mosta. Bili su to teški udarci za Snjeguljicu. Znala je da je to učinila ona, zla i pokvarena Fuada koja je došla iz najcrnije rupe, Srbije! Odlučila je zatražiti pomoć. Jedino su njezinih 7 prijatelja iz srednje mogli pružiti pomoć. Bili su to 7 Hercegovacakoji su živjeli preko 7 brda i preko 7 dolina i preko 7 šuma, upravo u Podhumu, u tom internacionalnom selu u koje su se 7 hercegovaca doselilipočetkom rata bježeći pred Srbima. To be continue...  U sljedećem nastavku doznajte imena 7 Hercegovaca, doznajte što će Snjeguljica uraditi kako bi izbjegla sigurnu smrt...POGLEDAJTE!... |
19.08.2007., nedjelja
Što to krasi moje noge gipke?...
|
...tangice od čipke! Usprkos svim mojim nadanjima Brighita za svoj rođendan nije krasila svoje nogice tangicama od čipke. Ali šta se može, fešta ionako nije bila loša, dapače bila je odlična. Mislio sam da ću se više napiti, pa sam za svaki slučaj prije nego što sam otišao na rođendan popio dvije čaše rubinasto crvenog (domaćeg) vina. Stigavši na partijanu, dobro sam promotrio koliko je tko imao krpica na sebi (svaka čast Brighiti i Nini za minimalac). Fešta je bila u Max-u. Na opće neveselje, prvih sat, dva vremena puštala se jadna muzika( Gans N Roses, A. C. KADI. SI i te gluposti), a onda su počele moje pjesme (Da te mogu pismom zvati; Croatio, iz duše ljubim; Dalmatinac sam) i atmosfera se digla na najbolju temperaturu. Popio sam još jedan lovranski, pustio sam svoj tzv. glas i nije pismi bilo kraja.  Kasnije smo išli u pekaru po kruhov, najeli se i otišli doma. Doma sam bio oko 3:15. |
13.08.2007., ponedjeljak
Samo da se javim!
Tina, ovaj blog pišem samo za tebe! Slike nisan stavil jer ih ne znan stavit, pa ćeš morat doć do mene da me naučiš. Mislil san stavit i jednu pjesmu ali ni to neznan stavit. Sve u svemu neman pojma kako se dela blog, ali zato iman tebe. Tel bin i prominit dizajn ali ni to ne znan. To je sve za sad! |
09.08.2007., četvrtak
Thompson
|
Kao veliki Thompsonov fan odlučio sam napisati sve pjesme sa najnovijeg Thompsnonovog albuma: Početak In principio erat verbu et verbum erat apud deum et deus erat verbum Na početku stvorio je svjetlo, i čovjeka da mu bude slika: »Evo ti pa vladaj zemljom pravedno.« Prvo vrijeme čovjek bješe dobar, bješe slika i prilika Boga, sve dok nije htio puno više. Na svog brata digao je ruku, otimao zemlju, latio se mača, prevario svoga Oca i zagazi u grijeh. Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog. I od tada čovjek vara Boga, na sve strane ratovi i droga, kao da je zemlja izgubljeni svijet. Svađaju se narodi i rase, i proroci lažni zaluđuju mase. Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve. Nekad čovjek bješe samo lovac, a sad bližnjeg ubija za novac. Napada i krade i svijetom sije strah. Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog. Tvoje riječi izvrnuli, Bože, k'o da s vragom žive ispod kože. Ne znaju za milost, ni za kajanje. A ja neću živjet u tom grijehu, neću takav put za našu djecu. E, da može moja pjesma popraviti svijet! Obranimo ljubav, ona svima treba, praštanje i nada darovi su s neba. Pogledaj u oči Stvoritelju svom! Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog. Dolazak Hrvata U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj, u godini gospodnjoj šest stotina i nekoj, spustila se na tu zemlju sila, plava je krv narod predvodila. Drhti zemlja, kamen puca, kroz nebeska vrata, dojahao bijeli vitez sa mačem od zlata. “ Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete. ” Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom, i brani je krvlju svojom, povezan si s njom. Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod, i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod. ” Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete. ” Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata, ostavio Lijepu našu bez gladi i rata. Pred nebeskog Oca klekne s’riječima od zlata: “ Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata. ” A junačka, zemlja moja mila, do danas je riječi zapamtila. Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom, i brani je krvlju svojom, povezan si s njom. Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod, i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod. ” Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete. ” Duh ratnika Odakle si i s koje fronte stižeš, ej, ratniče, umornog koraka, odavno se ovdje boj ne bije, zašto kao duh ovuda lutaš? »Ja sam duša hrvatskih ratnika, domovinu tražim i stijeg što se vije, i mojom je krvlju ona natopljena, a duša nema mira - traži je« Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti, domovina koju smo svi snili, za njenu slobodu krv si svoju dao, i tisućljetni san je stvarnost postao! »Ne poznam je takvu i tužna mi se čini, u snovima je mojim ponosna i lijepa, a gdje su joj junaci i sinovi vrli, a gdje vrednote za koje smo mrili!?« Ej, ratniče, te Hrvatske nema, čim propupa snašle je nevolje, podigle se na nju sile tame, udarile na krunu i prijestolje! »Uvijek je bilo i uvijek će biti, onih što će dušu vragu prodati, a vi zato bdijte jer morate bditi, Domovini ponos vratiti!« Sve bi' dao da je vidim, ponosnu i lijepu k'o u snovima, sve bi' dao da je vidim, i opet bi' spreman stao, svoj bi' život dao! » Ja sam duša hrvatskih ratnika, domovinu tražim i stijeg što se vije, i mojom je krvlju ona natopljena, a duša nema mira - traži je! « Diva Grabovčeva Bila jednom u tim davnim danima, Grabovčeva lijepa kći, gdje iz kamena voda teče na Hercegovu tlu, gdje iz kamena raste cvijeće u sjećanje na nju. Dušman tuče, mlado tijelo ubija, u oku joj gasi nevin sjaj, molitva je na usnama, bila joj za kraj. Umre tijelo, al' duša ode u Gospin zagrljaj. Diva, Diva Grabovčeva, zauvijek na nebu sja. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Pogledaj u oči našim ženama, i kad vidiš jedan divan sjaj, to je Diva Grabovčeva, još je ona živa znaj. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Diva, Diva Grabovčeva, zauvijek na nebu sja. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli, vlada opći nespokoj, ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj, o toj ženi, čistoj, hrabroj, Divi Grabovčevoj. Diva, Diva Grabovčeva, zauvijek na nebu sja, teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Moj dida i ja Preko polja kroz sjećanje ide, kršan čovik, tvrde brade side. Pamtim pogled, tu toplinu oka i svaka riječ je bila mu duboka. Čvrst je dida bio kao stijena, hrabra srca i kamenih gena. Sva je mudrost utkana u njemu, njegove su priče učile me svemu: » Poštenim putem ići, bit će teško znaj, al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj. « Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Gleda na me planina Svilaja sa očima njegovoga sjaja. Crpio je snagu tamo gore, planina mu iscrtala bore. Njegove su ispucale ruke, meni bile kao mirne luke. Kako da mu zahvalim na svemu, sinu ime dao sam po njemu. » Poštenim putem ići, bit će teško znaj, al' samo ćeš tako stići, gdje je vječni sjaj. « Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Ej, da mi je pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje, pa da viknem jače od oluje, da me dida još jedan put čuje. Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje , sa Svilaje na Petrovo polje moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira Istok, Zapad, svatko brani svoje, a ja ne smijem ono što je moje oduvijek. Jedini moj svijet. I samo zato, za njih sam fašista, a nikad nisam htio tuđe ništa, samo nju, zemlju slobodnu. Mirno živim ponosan na svome, makar nije uvijek sve po mome. Napadaju ta sluganska pera, k'o da oni branili su sela. Miševi, iz rupa izišli! Eh, što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica. Sveta zastava. Mirno živim ponosan na svome, makar nije uvijek sve po mome. Nek' se čuje, nek' se zna, nek' vijori zastava, neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira. U eteru lažu, obmanjuju ljude, tako lako pravednima sude. Jesam kriv, zato što sam živ! Domoljublje prozvali fašizam, tako brane njihov komunizam. Prozirna demagogija! Mirno živim ponosan na svome, makar nije uvijek sve po mome. Nek' se čuje, nek' se zna, nek' vijori zastava, neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira. Lipa Kaja Dok se mjesec nebom zlati, znam da tvoja duša pati. Ja te molim, ne predaj se! Jer, kad zora u dan pukne, bit će kasno da jaukne, glasa tvoga ni'ko čuti neće. Da su tvoji prije znali kome su te obećali… Ne daj, Bože, da sad ode, kad smo došli do slobode. Lipa Kajo roda moga, ne udaj se za drugoga. Eeej, lipa Kajo Kletva kralja Zvonimira Prodali su naše snove Judini sinovi, suvo zlato bacili u blato. Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno, i nevinom krvlju plaćeno. Ej, umorna zemljo, izmučena! Ima li još tko umrijeti za te? Prodali su naše snove Judini sinovi, suvo zlato bacili u blato. Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo, težak sada križ mi nosimo. Ej, umorna zemljo, izmučena! Ima li još tko umrijeti za te? Kralju Dmitre Zvonimire, kroz planine odjekuju krici, u tamnici tvoji su vojnici! Izdajice, ne imali mira, ubili ste kralja Zvonimira, izdali ste naše velikane, i sinove što su majke dale. Jučer gledam sliku naroda, baca cvijeće po herojima, a već sutra pobjednike sude, prodaše ih za Judine škude. Ratnici svjetla Kada vidiš kamen na kojemu piše da je ratnik pao i nema ga više, nemoj samo proći k'o da ne postoji tu su hrabro pali prijatelji moji. Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju te jesu li zaboravljeni. Za njih se pomoli, nek' mi braća znaju heroji se nikad ne zaboravljaju. Branili su zemlju, i rame uz rame k'o ratnici svjetla stali protiv tame. Zato zora sviće, zato dan se budi, hvala im na svemu, slobodni smo ljudi. Dan dolazi Ljeto, jesen, zimu i proljeće, sve to jedan život nosi. Kada s neba anđeo dolijeće, rađamo se i odemo bosi. Zbogom, nebo plavo, i mog doma rosna travo, dobri moji prijatelji svi, zbogom, ljubavi. Dan dolazi, za heroje i sirotinju. Dan dolazi, da se spase koji vjeruju, zapjevajmo, dan dolazi. Kada zora rano zamiriše, ja je neću vidjet više, a kad divlje ruže procvjetaju, raduju se koji znaju. Zbogom, nebo plavo, i mog doma rosna travo, dobri moji prijatelji svi, zbogom, ljubavi. Dan dolazi, za heroje i sirotinju. Dan dolazi, da se spase koji vjeruju, zapjevajmo, dan dolazi. Tamo gdje su moji korijeni Podiglo se sunce i toplinu prosipa, a jutro mi nosi miris smilja gorskoga, pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena, bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina. Kada čujem naše pjesme, krv u meni vri, to je ljubav što u duši godinama zri. Kako vrijeme ide, tu sve jače pripadam, neću svoje lice kriti, samo jedno znam. Bog će uvijek svakom dati, samo treba vjerovati, biti Božjeg lica slika, posijati gdje si nika'. Tamo gdje su moji korijeni, sto ljepota živi u meni. Tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svome narodu. Odvest ću te u dolinu moje radosti, kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti. Nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari i sinove sokolove da nam podari. Bog će uvijek svakom dati, samo treba vjerovati, biti Božjeg lica slika, posijati gdje si nika'. Tamo gdje su moji korijeni, sto ljepota živi u meni. Tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svome narodu. Sine moj Šutnja je često jača i od riječi, ali pjesma ruši sve. Tuku na me vjetrovi razni, al' ne dam se zbog tebe, sine moj. Znam da sa tvojim pogledom toplim vidiš u meni sve, al' i ja tebe gledam k'o nebo i živim za tebe, sine moj. Neka na putu tvom vodi te Bog, izdati nećeš tad ti roda svog. Samo je vjera sačuvala mene, ljubio sam Boga, a on mi dao tebe, sine moj. Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta za dobre ljude sve, koji pod svetim barjakom idu kroz javu i kroz sne. Šutnja je često jača i od riječi, ali pjesma ruši sve. I tebe će tući vjetrovi razni, al' ne daj da slome te, sine moj. Neka na putu tvom vodi te Bog, izdati nećeš tad ti roda svog. Samo je vjera sačuvala mene, ljubio sam Boga, a on mi dao tebe, sine moj. |
Ubijanje od posla!
|
Ćapal san pol vure vrimena da napravin svoj blog i napišen prvi post! Fala Bogu! Danas sam pošteđen! Ne treba više miješat beton, niti dizat knauf ploče, niti do pola noći i pol biti na krovu, niti se budit na 6:30 u jutro! Sad sam prepušten samom sebi i svom kompu, da pokažem sav svoj filozofski talent, te u nekoliko rečenica opišem tko sam i što sam. E, pa ja sam Josip Pende. Idem u Ekonomsku u 3.d. razred. Inače sam zabavan i volim puno pričat što se vidi iz priloženog. Inače imam najbolje maslinovo ulje u Europi, pa i u svijetu, stoga nek vam cijena od 150 kn po litri maslinovog ulja ne izgleda previše! To bi bile prve informacije o mom ulju i Meni!  |
